Kad prolaznika put slučajno nanese u Lipu, mjesto tik uz granicu sa Slovenijom, ono mu ničime neće dati naslutiti kakve je turobne dane doživjelo prije 76 godina. Prolazeći pokraj pojedinih napuštenih i razrušenih kuća, vjerojatno će pomisliti da su i ovo selo, kao i brojna druga hrvatska sela, njegovi stanovnici u velikom broju napustili idući trbuhom za kruhom. No, Lipa nije obično selo; napuštene i razrušene kuće nijemi su spomenici zločina. Spomenici koji opominju čovjeka i obvezuju ga na odgovornost za očuvanje mira danas, sutra i zauvijek.

(kliknuti na sliku za uvećanje)

U proljeće 1944. godine, Drugi svjetski rat bližio se kraju. Stanovnici brojnih mjesta našeg kraja gledali su kako im se pred očima ostvaruje san, u kojemu će se napokon osloboditi tuđinske talijanske  vlasti i fašističkog terora koji su trpjeli više od 20 godina. Dana 30. travnja 1944. godine taj je san prestao za 269 stanovnika Lipe. Te nedjelje na osobito okrutan način nacistički zločinci pogubili su sve Lipljane koji su imali nesreću da su se toga popodneva zatekli u svojim domovima. Među žrtvama se našlo i 96 djece. Bosiljka Iskra, najmlađa žrtva, imala je samo sedam mjeseci. Većina stradalih život je izgubila u kući na ulazu u mjestu. Nacisti su, glumeći da odvode Lipljane u logor, zatvorili svoje žrtve u tzv. Kvartirkinoj kući, te ih žive zapalili. Uništenje je bilo potpuno. Spaljeno je i razoreno svih 87 stambenih i 85 gospodarskih objekata u Lipi, a sva materijalna blaga i stoka bili su zaplijenjeni. Samo je šestoro stanovnika velikom srećom uspjelo toga dana preživjeti masakr. Tijekom Drugog svjetskog rata još su samo dva mjesta doživjela istu sudbinu kao i Lipa. To su Lidice u Češkoj i Oradour-sur-Glane u Francuskoj.

Kako bi se osvijestilo naše mlađe generacije o važnosti mira, tolerancije i nenasilja, učenici osmih razreda naše Škole u pratnji svojih učitelja posjetili su u petak, 31. siječnja 2020. Lipu i Memorijalni centar "Lipa pamti" - muzej posvećen stradanju toga mjesta. Učenici su najprije pogledali dokumentarni film o stradanju Lipe u kojemu su prikazana svjedočanstva rijetkih preživjelih stanovnika koji su imali sreću da se toga dana nisu nalazili u selu. Uz stručno vodstvo i zanimljiva tumačenja kustosa muzeja učenici 8.a, 8.b i 8.c razreda imali su priliku razgledati stalni postav Memorijalnog centra s memorijalnom sobom u kojoj su na stiliziranim kućnim brojevima - simbolima domova stradalih obitelji, popisana imena i godine rođenja svih ubijenih. Upoznali su se i sa zbirkom starih alata koje su nekad Lipljani koristili u poljoprivrednim radovima. Prošetali su se Lipom te posjetili ostatke kuće u kojoj je većina mještana bila pogubljena. Na tom mjestu danas se nalazi spomen kosturnica. Nakon što su se upoznali sa stradanjem Lipe za učenike je organizirana tematska radionica učenja prošlosti kroz uživljavanje. Osmaši su kroz rad u grupama morali osmisliti stranicu dnevnika s datumom 30. travnja 1944. godine kakvu bi toga dana mogli zapisati stradali stanovnici Lipe, šestero preživjelih, Lipljani koji su se u trenutku zločina nalazili izvan mjesta, odnosno nacistički vojnici koji su stravično nedjelo izvršili. Iako zadatak nije bio lagan, naši učenici bili su vrlo uspješni u sastavljanju uradaka te su zaslužili velike pohvale kustosa muzeja koji su se pritom zahvalili na posjeti i suradnji.